NEKADA DIJEGO ARMANDO MARADONA, A SADA BLAŽO BULATOVIĆ! Srpski trener pred novim izazovom: Preuzeo klub koji je vodio legendarni Argentinac, imaće jasan zadatak
Dodajte Kurir u vaš Google izborBlažo Bulatović jedan je od najperspektivnijih trenera naše zemlje.
Iako još nije napunio 36 godina, iza sebe ima zavidno iskustvo, a prethodne sezone radio je u ekipi Šarža B gde je došao sa Milošem Milojevićem, a na kraju je napravio ozbiljan rezultat. Odličan rad preporučio ga je klubu koji je vodio i Dijego Armando Maradona, te je Fudžira iz Ujedinjenih Arapskih Emirata rešila da mu da šansu i Bulatović će naredne sezone voditi ovu ekipu.
Razgovarali smo sa Blažom Bulatovićem koji je za nas otvorio dušu o brojnim zanimljivim temama.
Odlična sezona
Iza sebe imaš sjajnu sezonu, reci nam nešto više o tome?
- Jako sam ponosan na prvu sezonu, bila je jako uspešna. Kada sam došao u ekipu, Šarža B ekipa je prošle godine bila sedma, kada sam došao pričao sam sa ljudima u klubu i oni su mi rekli da je cilj da budemo među pet ekipa, da malo poboljšamo utisak. Eto, tako se namestilo da je ova sezona stvarno bila jako uspešna. Završili smo na drugoj poziciji, što je bio jako veliki plus za ceo tim. Osam igrača je imalo nastupe za prvi tim, što je izuzetno dobar broj i mnogo mi je drago zbog tih momaka, zato što su oni to zaista zaslužili. Neverovatna sezona, moja prva inostrana i krenulo je sve stvarno jako dobro. Mi smo do pet, šest kola pred kraj čak bili konkurenti za titulu, ali jednostavno tamo je A -Lajn ubedljivo najjači. Nismo mogli nikako sa njima da se borimo, ali smo na kraju bili na drugoj poziciji i stvarno smo napravili dobar rezultat.
Dobar rad se definitivno isplatio, te si sada dobio novu priliku, za koji klub si potpisao i kakvi te izazovi čekaju, uputi naše čitaoce? Kakve ambicije ima tvoj novi klub?
- Što se tiče novog kluba, ja sam imao tu sreću da su ti ljudi prepoznali kako moja ekipa igra, svidela im se moja energija, svidelo im se to sve što smo radili, što smo sprovodili na terenu. Uspostavili smo kontakt od marta meseca, ali generalno ništa nije bilo konkretno do maja kada smo direktno pričali o svemu. Ljudima se svidelo moje viđenje fudbala, svidelo im se moje mišljenje i razmišljanje.
Meni se svideo njihov projekat, njihova ideja. Fudžira je jedan veliki klub sa tradicijom u Emiratima. Diego Armando Maradona je bio trener pre sedam, osam godina i to je stvarno velika stvar. Oni su i bivši prvoligaš. Bili su stabilni, tako da mi ćemo probati sledeće sezone da se vratimo u Prvu ligu. Znam da to nije lako i da svaka ekipa ima najveće moguće ambicije pred početak. Tako da ne bih nijednog trenutka da pričam pre vremena. Bitno mi je samo da moji igrači daju sve od sebe, svaki trening, svaku utakmicu i onda ćemo videti kako se prvenstvo odvija. Naravno da imam veliku veru i veliku pozitivu i u svoje igrače i u sebe i mislim da možemo da napravimo jako dobar rezultat. Pričao sam sa ljudima u klubu i oko novih igrača. Videćemo da probamo da napravimo jednu jaku dobru ekipu i da probamo da budemo što bolje plasirani u prvenstvu.
Mlad, a iskusan!
Iako tek u septembru puniš 36 godina, već imaš zavidno trenersko iskustvo. Reci nam, gde ti je bilo najteže, a gde najlepše za rad?
- Što se tiče mog iskustva... Kada sam krenio trenersku karijeru, bio sam pomoćni trener u Dorćolu, Dorćol je kraj gde živim i Dorćol je kraj koji obožavam. To je bila prva asocijacija na moj trenerski posao. Bio sam tamo pomoćni trener dve i po godine, ali moram da spomenem i da su ljudi u Zvezdari prepoznali moj talenat i dali mi šansu sa 29 godina da budem prvi trener Fudbalskog kluba Zvezdara. Oni su verovali u mene i to nikada neću zaboraviti, puno im hvala na tome. Da nisu oni u tom trenutku verovali u mene, ko zna kada bih ja postao šef stručnog štaba. Posle toga smo imao iskustvo u Surčinu i u Studentskom gradu i u Prvoj iskri iz Bariča tri, četiri godine u trećoj ligi. Uživao sam radeći sa mojim saradnikom Bojanom Miletićem i stvarno gde god smo radili, pravili smo dobre rezultate.
A gde mi je bilo najteže... Otišao sam u Slobodu iz Užica i jednostavno nisam imao dobre rezultate, ne bežim od toga. Imao sam dva poraza kao šef stručnog štaba, tri nerešena rezultata u pet kola, nisam imao nijednu pobedu i to mi je bilo najteže, bio je to težak udarac za mene kada su mi ljudi iz Slobode rekli da nisam više trener. Ali i tu sam napredovao i ojačao sam kao ličnost i mentalno i karakterno i kao čovek. Naučio sam iz tih grešaka kako sam mogao neke stvari da radim bolje. Bože moj, to je život, to je fudbal, to je moj posao i uvek ću biti spremen i za uspehe, a naravno i za neuspehe. Posle toga sam bio radio u Čukaričkom, u Železničaru iz Pančeva...
Od koga si najviše naučio?
- Što se tiče znanja i iskustva pokupio sam od svih po malo. I od Nenada Sakića, i od Radovana Кrivokapića, i od Mikija Ivanovića koji je bio moj prvi trener, Igora Savića, Radomira Kokovića, Gorana Stanića. I na kraju Gordana Petrića od kog sam mnogo stvari pokupio... Kako hendlovati grupu, kako graditi međuljudske odnose sa igračima, kako držati atmosferu u svlačionici. Sa Radomirom Кokovićem sam radio tri meseca i to mi je mnogo pomoglo. Otvorio mi je neke nove fudbalske vidike. Smatram da je on vrhunski trener, jedan od najboljih i da je s razlogom dobio nagradu za najprespektivnijeg trenera Fudbalskog saveza Srbije.
Planovi za dalje
Kakvi su planovi za dalje, imaš li neki trenerski san koji želiš da ostvariš?
- Svako od nas trenera i svakog od igrača ima najveće moguće snove, ali generalno volim da budem skroman. Da u dobrim rezultatima i u velikim uspesima uvek budem čvrsto na zemlji. Ne volim da mislim za sebe da sam mnogo veliki trener kao Gvardiola ili Кlop, naravno da nisam i da moram mnogo da učim. Ova sezona mi je mnogo pomogla i na samopouzdanju i na razvijanju kao trener. Naravno da je najlepši mogući osećaj kada si dobar, ali isto tako moram da budem realan. Svaki trener na svetu će imati i rezultate, imaće i uspehe, a imaće i neuspehe. Ne želim da ljudi misle da sam nerealan, volim da radim i da napredujem svakog dana, pa ćemo videti gde će me put odvesti. Verujem u sebe. Spreman sam na situacije u kojima ću uživati, ali isto tako sam i spreman na situacije gde će biti jako teško i jako bolno, gde će biti grešaka, gde će me kritikovati. I ne bežim od toga.
Koliko ti je teško bilo da se privikneš na život i gde ti je lepše?
. Mi smo krenuli 10. jula sa pripremama kada su jako velike vrućine, ali trudio sam se da se što pre adaptiram na vreme i da se što pre adaptiram na mentalitet. Njihov mentalitet je generalno takav da ne vole da trpe veliku kritiku, ali isto tako, kada ih pohvališ, oni su jako svesni i zadovoljni. Tako da sam išao na tu neku moju taktiku sa pozitivnom energijom, sa pozitivnom strašću prema fudbalu, prema njima. Stvarno sam uživao godinu dana i jako mi je drago zato što mi je cilj bio da preuzmem prvu ekipu i preuzeo sam prvu ekipu u drugoj ligi u Fudžiru. To je prvi moj inostrani angažman, nisam ni sanjao da će biti ovakva godina i da ću napredovati i da ću napraviti dobar rezultat.
Daleko si od Srbije, druga država, klima, hrana, kultura...
- Lepo mi je bilo tamo. Naravno, kući sa porodicom, sa prijateljima je najlepše, ali dobro, bože moj. Porodica mi je dolazila, dolazio sam ja i kući, imao sam i pauze, uvek može da se iskombinuje da vidiš i prijatelje i porodicu. Tako da sve smo iskombinovali na najbolji mogući način i stvarno je ova godina bila jako lepa za mene.
Kad igrači poginu - ja dajem srce!
Podeli sa nama neku anegdotu iz trenerske karijere?
- Ove sezone, posle jedno sedam, osam kola se tako namestila situacija da smo imali nekoliko videa iz svlačionice gde sam ja igrao i slavio sa igračima. Igrači su, naravno, bili oduševljeni, dok su mi prijatelji iz Beograda slali poruke da ne mogu to da dozvolim sebi... Da sutra treba budem ozbiljan trener, treba budem primer, a ne da budem klovn. Ali, to te tako povuče, moja energija je takva. Kada igrači daju sve id sebe i kada poginu na terenu i kada pobede, ja sam spreman srce da im dam, da im dam dušu. Tako da nekad budem malo i klovn minut. Ima i taj video mog plesa koji je postao viralan, posle me je onako bilo malo sramota kada vidim samog sebe i neki prijatelji kada mi iskritikuju, ali oni me iskritikuju na pozitivan način. Imao i situaciju da odem u tržni centar u Šaržu i da me vidi jedan dečkić i da mi kaže: „ti si trener iz Šarže, znam, video sam kada igraš“. Meni je to bilo simpatično i smešno, ali generalno ću se potuditi da to radim kada se završi sezona, ako se napravi veliki rezultat, tada treba plesati i igrati. Posle svake druge, treće utakmice mislim da nije momenat, to sam naučio iz ove sezone.
Za kraj, imaš li neku poruku za mlade igrače koji počinju svoje karijere?
- Moj savet za mlade igrače koji su u razvoju je da nikada ne treba odustajati. Biće teških trenutaka i lepih trenutaka. U lepim trenucima i dobrim trenucima uvek treba biti skroman i treba biti čvrsto na zemlji. U teškim trenucima treba biti još jači, nikada ne treba odustajati i treba tada pokazati karakter. Nijedan igrač na svetu se nije rodio, a da je imao samo lepe trenutke. Svi oni koji su sada na najvišem mogućem nivou su imali i te kako teške momente, kada misle da su svi protiv njih, oni su se dizali sa svojim karakterom, svojim srcem, mentalitetom i to je za mene nešto najvrednije. Treba uvek dati sve od sebe, nekada će to biti dovoljno, nekada neće, ali uvek kada se pogledaš u ogledalo i kada si čist pred sobom i pred Bogom, za mene je to pobeda. Promašićeš šansu, promašićeš penal, ali isto tako ti si dao sve od sebe u tom trenutku, uvek daj sve od sebe. Isto tako imaćeš i mnogo lepih trenutaka kada ćeš davati jako bitne golove, kada ćeš braniti gol u jako važim situacijama i onda će ti se vratiti kada budeš čist, kada budeš ispravan. Budi siguran, nekada lakšim putem, nekada težim putem, ali uvek se vrati kada si istrajan i kada si ispravan - zaključio je Blažo Bulatović.
BONUS VIDEO: